SAJT VIZNI REŽIM MOJE PUTOVANJE AMBASADE KONZULATI DOKUMENTA, ZAKONI I PROPISI INFORMACIJE IZRADA SAJTA
SAJT VIZNI REŽIM MOJE PUTOVANJE AMBASADE KONZULATI DOKUMENTA, ZAKONI I PROPISI INFORMACIJE IZRADA SAJTA

Autor Tema: Poremećaji u ishrani  (Pročitano 7234 puta)

Van mreže Anatema

  • Full Member
  • ***
  • Poruke: 191
  • Karma: +0/-0
Poremećaji u ishrani
« poslato: Januar 18, 2010, 12:59:41 posle podne »
Anoreksija


Anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.

Uzroci

Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormoni|hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.

Liječenje

Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.

 Simptomi

    * Znatan gubitak na težini
    * Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
    * Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
    * Iskrivljena slika o tijelu
    * Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
    * Zatvor
    * Suha, žućkasta koža
    * Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
    * Prestanak menstruacije
    * Potiskivanje spolne želje
    * Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
    * Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije

http://hr.wikipedia.org/wiki/Anoreksija

 
« Poslednja izmena: Januar 18, 2010, 01:02:37 posle podne od strane Anatema »




Van mreže Anatema

  • Full Member
  • ***
  • Poruke: 191
  • Karma: +0/-0
Re: Poremećaji u ishrani
« Odgovor #1 poslato: Januar 18, 2010, 01:01:40 posle podne »
Bulimija

Bulimija (grč. bous vol, govedo; limos glad; "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je, kao i anoreksija nervoza, psihološkog podrijetla, a može imati strašne tjelesne posljedice. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju, bulimičari se prejedaju, a zatim "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje, laksative i diuretike da bi smanjili težinu. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini, a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja.

Bulimija, poput anoreksije, pogađa uglavnom mlade žene. Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina.

Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. U tom naizmjeničnom uzorku - koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju - djevojka neko vrijeme ne želi jesti, pripremajući se za prejedanje; moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. Unatoč preklapanju, ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva, uključujući spolne; oboljeli od bulimije, s druge strane, obično udovoljavaju svojim žudnjama, prenagljujući se, upadajući u nevolje s drogom, promiskuitetnim ponašanjem, krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem.

Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (puno puta na dan). Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače, upalu jednjaka, povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca, grčenje mišića, pa čak i oduzetost. U težim slučajevima, neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija.

Bulimija je prava bolest i osobe oboljele od nje obično je ne mogu voljno kontrolirati bez stručne pomoći. Opomene obitelji i prijatelja da prestanu s takvim ponašanjem u najboljem su slučaju beskorisne, a u najgorem imaju upravo suprotan učinak.
 

Van mreže Anatema

  • Full Member
  • ***
  • Poruke: 191
  • Karma: +0/-0
Re: Poremećaji u ishrani
« Odgovor #2 poslato: Januar 18, 2010, 01:03:38 posle podne »
Kompulsivno prejedanje je ozbiljan poremećaj hranjenja koje ne bi trebale olako shvatiti ni osobe koje pate od poremećaja ni osobe u njihovoj blizini.

Kompulsivno prejedanje je okarakteriseno epizodama prejedanja, neprekidnog konzumiranja hrane i povećanjima telesne mase.

Treba naglasiti da postoji razlika između kompulsivnog prejedanja i povremenog prejedanja koje ponekad svi praktikujemo. Telesna masa osobe koja boluje od kompulsivnog prejedanja može varirati od normalne do prekomerne . Oboleli često vežbanjem ili čak "kompulsivnim vežbanjem" nastoje potrošiti prekomerne kalorije koje su uneli u organizam i na taj način pokušavaju smršati. I dok zdrava osoba uživa u telesnoj aktivnosti, oboleli često zaboravlja da telesna aktivnost može biti zanimljiva i da bi u njoj bi trebalo uživati. Jednako kao i kod anoreksije i bulimije, patnja proizlazi iz straha od povećane telesne mase.

Poremećaje hranjenja karakteriše preokupacija oblikom tela, hranom, mršavoću, osećajem gubitka kontrole i nije čudno da su česta pojava u današnje vrieme kada, čini se, svi mi težimo za idealnim telom u kojem ćemo se osećati dobro i koje ćemo prihvatiti sa zadovoljstvom.

Šta uzrokuje ovaj poremećaj?

Mnogo je činilaca koji mogu uzrokovati razvoj poremećaja kompulsivnog prejedanja. Kao i kod anoreksije i bulimije, hrana je sredstvo kojim se osoba nosi sa depresijom, stresom, emocionalnim i svakodnevnim problemima. Hrana može donijeti utehu obolelima i pomoći im da olakšaju, zaborave ili izbegavaju emocionalnu bol koju osećaju iznutra. Kompulsivno prejedanje najčešće se javlja u ranijem životnom stadijumu i najčešće pogađa osobe koje se nikada nisu naučile nositi sa problemima ili sa stresom u životu. Poremećaj najčešće započinje sa epizodama prejedanja, nastavlja se osjećajem mržnje i gađenja prema samome sebi pri čemu se formira ciklus koji može ostati zatvoren godinama ukoliko oboljeli ne potraži i dobije adekvatnu profesionalnu pomoć. Smatra se da su osobe u čijoj porodičnoj istoriji postoje poremećaji hranjenja, pa čak i alkoholizam, rizičnije na razvoj ovog poremećaja.

Znaci i simptomi poremećaja kompulsivnog prejedanja:

• osoba veruje da će biti bolja i sretnija ako je mršava
• prežderavanje
• strah od nemogućnost prestanka konzumiranja hrane
• sram zbog telesne mase i izbjegavanje nekih dnevnih aktivnosti
• osećaj mržnje prema sebi nakon prežderavanja
• provođenje različitih dijeta sa ciljem gubitka tjelesne mase
• razmišljanje o sebi svodi se na razmišljanje o tjelesnoj masi
• odbijanje konzumiranja hrane u javnosti
• objašnjavanje svojih neuspijeha prekomernom telesnom masom
• gađenje prema svojim prehrambenim navikama
• telesna masa je centar života
• depresija
Načini lečenja kompulsivnog prejedanja:
Kroz postupak psihoterapije, odnosno bihejvioralnim tehnikama kontrole apetita moguce je osnažiti osobu da prevazidje stare, loše obrasce ponašanja vezanih za ishranu i da usvoji nove zdrave načine kontrole apetita i reakcije na stres.